Prekomjerni proizvodni kapacitet nije nova pojava u Kini, ali ovaj puta to zahvaća veći broj proizvoda. Zbog ove raznolikosti višak ponude je teže kontrolirati, a manjak na domaćem tržištu morat će se nadoknaditi na druge načine. Otkrijte koji su to načini u našem istraživanju.
Prekapacitirano, ali ništa novo za Kinu
Kina se već dugo oslanja na model rasta potaknut investicijama, koji je bio ključan za njezin izvanredan ekonomski rast u posljednja tri desetljeća. Međutim, taj model čini gospodarstvo osjetljivim na neravnotežu između ponude i potražnje, što dovodi do ponavljajućih epizoda prekomjernog proizvodnog kapaciteta. Ovakvi slučajevi mogu se pratiti unatrag do 1990-ih, kada su ubrzane tržišne reforme dovele do viška radno-intenzivnih proizvedenih dobara. Novija epizoda dogodila se u razdoblju 2014.-2016., kada je veliki poticaj vođen investicijama nakon globalne financijske krize rezultirao viškom građevinskog materijala.
Iako ovo nije novost, neravnoteže su ponovno postale očite nakon izbijanja pandemije COVID-19, uglavnom zbog poticaja usmjerenih na proizvodnju s ciljem smanjenja društvenih kontakata. No, kako je gospodarstvo izašlo iz pandemije, potrošnja kućanstava nije se oporavila dovoljno brzo da apsorbira povećanu proizvodnju. U kontekstu međunarodne utrke za zelenu tranziciju, kineski višak proizvodnje u području čistih tehnologija također je postao globalna tema jer bi njegov višak kapaciteta mogao udvostručiti izvoz tih proizvoda.
Trenutni prekomjerni kapacitet šire rasprostranjen
Na prvi pogled, prekomjerni kapacitet čine se blaži u usporedbi s posljednjom ozbiljnom epizodom, ako ih promatramo prema stopama iskorištenosti industrijskih kapaciteta. Međutim, ovaj problem bi se mogao pogoršati ako rast fiksnih investicija nastavi nadmašivati rast proizvodnje, čime bi se dodatno naglasio višak kapaciteta, osobito ako domaća potražnja ne bude pratila taj rast. U međuvremenu, rizici viška kapaciteta nisu ograničeni na određene sektore, već su vidljivi u potrošačkoj robi, građevinskom materijalu, kao i u sektoru strojeva i transportne opreme.
Za revitalizaciju domaćeg tržišta za apsorbiranje viška kapaciteta potrebno je vrijeme
Vlada je poduzela mjere za regulaciju širenja kapaciteta kroz industrijsko unapređenje, istovremeno potičući potražnju kako bi apsorbirala višak. Na primjer, uvedeni su stroži zahtjevi kvalitete za proizvodnju litij-ionskih baterija, solarne energije i cementnog klinkera. Međutim, malo je vjerojatno da će se takve mjere proširiti na širi spektar sektora jer bi to kratkoročno moglo naštetiti gospodarskom rastu.
Održivije rješenje je poticanje potražnje, pri čemu se nedavna fiskalna podrška više usmjerava na subvencioniranje potrošnje roba i opreme, a ne na građevinske projekte. No, s potrošačkim povjerenjem na povijesno niskim razinama, gospodarstvo se ne može osloniti isključivo na domaću potražnju i istodobno trpjeti kronični višak kapaciteta. To bi dodatno pojačalo deflacijske pritiske, negativno utjecalo na korporativnu dobit i omelo poslovno širenje.
Čini se da era lakog pristupa izvoznim tržištima blijedi
Izvoz je povijesno nadoknađivao manjak domaće potražnje, no zlatno doba slobodne trgovine – koje je omogućilo Kini da napreduje – čini se da je prošlo, budući da trgovinske barijere sve više rastu, a moguće je da će se taj trend ubrzati u slučaju drugog mandata Trumpove administracije. Unatoč kineskim naporima da ojača veze s globalnim Jugom, mnoge zemlje u razvoju također su uvele trgovinske barijere kako bi zaštitile domaća radna mjesta i proizvođače. Indonezija, primjerice, razmatra uvođenje carina do 200% na niz osnovnih industrijskih dobara uvezenih iz Kine.
Više vanjskih ulaganja za ostvarenje win-win ishoda
Povećani trgovinski sukobi mogli bi potaknuti kineske tvrtke da izravno ulažu u zemlje primatelje kako bi zaobišle takve prepreke. Ovakav potez mogao bi biti dobrodošao kod nekih trgovinskih partnera jer izravna ulaganja mogu stvoriti nova radna mjesta i donijeti tehnologije, istovremeno povećavajući izvoz kineskih međuproizvoda.
ASEAN1 ostaje glavno odredište za kineska ulaganja u razdoblju 2022.-2023., dok je Mađarska vodeći primatelj u Europi, primivši 4,5% kineskih izravnih stranih ulaganja (FDI). Unatoč tome, kineska ulaganja suočavaju se s pojačanim nadzorom vlada razvijenih zemalja, ponajviše iz razloga nacionalne sigurnosti. U Europi, iako je nadzor pojačan, neke zemlje poput Mađarske, Poljske i Italije i dalje pozdravljaju takva ulaganja, osobito u sektoru električnih vozila.
> Saznajte više i preuzmite publikaciju (pdf 2MB)
1Udruživanje država jugoistočne Azije (ASEAN) sastoji se od 10 država članica. Osnovale su ga Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland i Filipini 1967. godine, a pridružile su mu se Brunej (1984.), Vijetnam (1995.), Laos i Burma/Mjanmar (1997.) te naposljetku Kambodža (1999.).
