Appleova i Nvidijina obveza vrijedna trilijun dolara: više retorika nego poticanje revoluciji

Apple i Nvidia, dvije najvrjednije svjetske tvrtke prema tržišnoj kapitalizaciji, obećale su više od milijardu USD američkom lancu opskrbe elektroničkom opremom, predstavljajući se kao strateški saveznici u naporima za ponovno uređenje i industrijski suverenitet. Međutim, detaljniji pregled otkriva da su ovi politički simbolični potezi daleko od stvarnih promjena, što predstavlja skrivene ekonomske i geopolitičke rizike.

Visokoprofilna obećanja s ograničenim utjecajem?

Gledajući dalje od naslova i pažljivije proučavajući objave, otkrivamo da se ove najave vrijedne trilijune dolara miješaju u kapitalna ulaganja sa širim operativnim troškovima, plaćama i dugoročnim ugovorima o nabavi. Neke mjere također prepakiraju prethodno objavljene inicijative ili odražavaju projekte koji bi se vjerojatno nastavili bez obzira na politički kontekst.

Također je vrijedno napomenuti da ni Apple ni Nvidia izravno ne upravljaju značajnim proizvodnim pogonima, što znači da će stvarna ulaganja uglavnom provoditi njihovi izvođači i dobavljači.

 

Političko signaliziranje umjesto industrijske transformacije

Obećanja odražavaju strateško pozicioniranje osmišljeno za dobivanje povoljnih uvjeta od Trumpove administracije, posebno u pogledu:

  • Očuvanje CHIPS-a i Zakona o znanosti, ključnog za financiranje i porezne poticaje od kojih Apple i Nvidia neizravno profitiraju jačanjem domaće proizvodnje poluvodiča.
  • Smanjenje potencijalne izloženosti predloženoj uvoznoj carini od 25% na poluvodiče, imajući na umu da su poluvodiči proizvedeni u Tajvanu ključni za Nvidijinu ponudu AI čipova.
  • Poništavanje proširenih ograničenja izvoza naprednih američkih poluvodiča koja trenutno ograničavaju pristup tržištu i riskiraju ubrzanje konkurentskih ekosustava umjetne inteligencije usklađenih s Kinom. 

 

Geopolitičko kockanje moglo bi se obiti o glavu američkim tehnološkim divovima 

Iako se čine niskim rizikom zbog svoje neobvezujuće prirode, ove obveze mogu imati ozbiljne geopolitičke implikacije.

Proizvodnja poluvodiča zahtijeva stabilnost i dugoročnu jasnu politiku, a ne političku simboliku. Javno se slažući s retorikom podrške Trumpove administracije, Apple i Nvidia riskiraju reakciju međunarodnih partnera. S obzirom na to da većina njihovih prihoda dolazi s globalnih tržišta, potencijalna odmazda - poput nedavne kineske istrage protiv Nvidije i Intela zbog antikonkurentskih praksi - mogla bi značajno naštetiti njihovim tržišnim pozicijama.

 

Iza naslova o povratku proizvodnje: ostaju duboki strukturni izazovi

Ove najave zasjenjuju trajne temeljne izazove u američkoj proizvodnji poluvodiča.

Iskustva Samsunga i TSMC-a, koji su uložili više od 30 milijardi USD u nove pogone u SAD-u, naglašavaju prepreke uključujući nedostatak kvalificirane radne snage, slabosti u ekosustavu domaćih dobavljača i veliko oslanjanje na uvezene strojeve i stručnjake. TSMC-ov pogon u Arizoni otvoren je godinu dana kasnije i suočava se s operativnim troškovima 30-50% većim od tajvanskih pogona. Samsungov pogon u Teksasu na sličan se način suočava s kašnjenjima.

Restriktivne imigracijske politike, neizvjesna dinamika trgovine i ograničeni obrazovni okviri pod Trumpovom administracijom nude malo podrške za rješavanje ovih sistemskih problema.

 

Riskantna oklada: zanemarivanje naslijeđenih čipova i pretjerano ulaganje u AI

Trenutačni napori ponovnog usmjeravanja proizvodnje većinom daju prednost naprednim čipovima povezanim s umjetnom inteligencijom, potaknuti potražnjom nekoliko velikih tvrtki uključujući Metu, Microsoft, Amazon i Alphabet. Iako ova ulaganja podržavaju trenutne potrebe za infrastrukturom umjetne inteligencije, uski fokus zanemaruje ranjivosti izložene tijekom nestašice čipova 2021. – 2022.

Naslijeđeni čipovi – jeftine, bitne komponente za automobilski i industrijski sektor – čine približno 70% globalne količine poluvodiča, ali i dalje su uglavnom odsutni iz strategija ponovnog podizanja. Rastuća dominacija Kine u naslijeđenoj proizvodnji čipova (40% globalno naspram samo 7% u SAD-u) povećava strateške rizike.

Istodobno, plato ili pomak u potražnji povezanoj s umjetnom inteligencijom mogao bi brzo učiniti nedavno izgrađene objekte usmjerene na umjetnu inteligenciju nedovoljno iskorištenim, pretvarajući ambiciozna ulaganja u skupi višak kapaciteta.

 

Podržavanje retorike povratka proizvodnje prikriva dublja pitanja o padu američke proizvodnje poluvodiča

Usred entuzijazma za povrat proizvodnje, temeljna pitanja ostaju neodgovorena: Zašto je američka proizvodnja poluvodiča izgubila svoju konkurentnu prednost i zašto sada zahtijeva značajne javne subvencije za oporavak?

Pad industrije djelomično je nastao zbog strateških izbora velikih američkih tvrtki poput Applea, Nvidije i Googlea, koje su prihvatile globalnu učinkovitost—nabavu iz Azije i Europe, proizvodnju u Azijsko-pacifičkoj regiji i Meksiku te globalnu profitabilnost. Ironično, ove tvrtke sada stoje spremne da profitiraju od poticaja za povrat proizvodnje unatoč tome što nikada nisu uvelike ovisile o domaćoj proizvodnji.

Agenda povratka proizvodnje riskira potkopavanje vitalnih međunarodnih partnerstava na kojima se nastavlja temeljiti globalni uspjeh ovih tvrtki.

Autori i stručnjaci